26. listopada 2016. godine započela je naša dvodnevna ekskurzija u Vukovar. Krenuli smo na put u ranim jutarnjim satima autobusom u pratnji učiteljice povijesti Marije Harambaše.

S nama u autobusu putovali su i učenici OŠ Koprivnički Bregi i Centra za odgoj i rehabilitaciju „Podravsko sunce“. Brzo smo se sprijateljili te je u autobusu vladalo odlično raspoloženje. U 9.00 sati stigli smo u Vukovar ispred vojarne gdje smo bili smješteni. Toga prvoga dana posjetili smo Muzej Vučedol gdje smo upoznali nekadašnji život Vučedolaca i vučedolsku kulturu. Zatim smo posjetili dvorac Eltz u kojem je gradski muzej, a gdje je najzanimljivije bilo razgledati nošnje toga kraja. S učiteljicom Marijom prošetali smo do prekrasnog Dunava čiju obalu krasi veliki bijeli križ na kojem na glagoljici pišu stihovi Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno.“U večernjim satima nakon večere dobro smo se zabavili u discu. Prenoćili smo u hostelu “Dubrovnik“. Drugoga dana posjetili smo Memorijalno groblje i odali počast svim žrtvama stradalima u Domovinskom ratu. Ispred zelenog spomenika križa vodič nam je ispričao dirljive priče o sudbinama nekih žrtava te su nas preplavili tužni osjećaji. Nakon toga pošli smo na Ovčaru gdje je bila masovna grobnica tijekom Domovinskog rata. Vidjevši spomen ploče na kojima se nalazi mnoštvo krunica i lampiona i slušajući o načinima na koje su stradavali hrvatski branitelji i civili iz bolnice, bili smo dodatno potreseni. Najmlađa osoba imala je 16 godina, a najstarija 86 godina. Tamo je ubijen i Siniša Glavašević, radijski novinar koji je emitirao program Radio Vukovara do samog pada grada. Prije nego li su završili na Ovčari, žrtve su bile smještene u hangaru koji je danas Spomen dom Ovčara koji smo također posjetili. Tu se nalaze osobne stvari, imena i fotografije tadašnjih zarobljenika. S obzirom da smo bili pod veliki dojmom ubijenih žrtava, cijeli razred je imao potrebu upisati se u knjigu dojmova. Nakon Ovčare posjetili smo vojarnu u kojoj nas je pukovnik Mihaljevć upoznao s načinom ratovanja u Domovinskom ratu te smo mogli vidjeti i neka improvizirana streljiva koja su načinjena u kućnoj izradi zbog nedostatka pravog oružja, kao npr. kućna izrada „bojler – bombe“. U posjetu vukovarskoj bolnici svjedočili smo  velikoj ljudskoj patnji, a s druge strane, još većoj ljudskoj humanosti koju je pružalo cijelo medicinsko osoblje pod vodstvom dr. Đure Njavro i dr. Vesne Bosanac. Medicinska pomoć pružala se svim ranjenicima bez obzira na nacionalnu pripadnost. Bolnica je svakodnevno bila raketirana, ali to nije spriječilo rad medicinskog osoblja, tj. operacije su se vršile u podrumskim prostorijama. Veliko domoljublje iskazano je na Trpinskoj cesti, tzv. „groblju tenkova“, pod zapovjedništvom velikog ratnog heroja Blagoje Zadra koji je položio život za svoju domovinu upravo tamo.Tamo smo slušali o njegovim junačkim podvizima u Bitci za Vukovar i shvatili kako treba voljeti i braniti domovinu. Nismo mogli, a da ne stanemo pored simbola hrvatstva – vukovarskog vodotornja. Naime, tijekom  3 mjeseca obrane, vukovarski branitelji nisu dozvolili da toranj bude bez hrvatske zastave. Zbog toga je on najpoznatiji simbol otpora agresiji te se i sam „odbio srušiti. 

26. i 27. listopada 2016. godine, cijeli naš 8. razred  postao je sastavni dio vukovarske povijesti kada smo shvatili: „Ne smije se zaboraviti!“

Lorena Friščić i Mirta Vrbanić, učenice 8. razreda